[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Uzet ću stari kaput i šešir

i krenuti jednom ko zna kud,

tamo gdje  odvodi me nemir,

putem koji je stvorio usud.

 

Možda pođem niz stranputice

što vode u ponor do samoga dna,

a možda u visine poput ptice

koja i ranjena za let i pjesmu zna.

 

Svoje snove slijediti treba,

proći i kroz trnje i kroz smilje,

valja naći mjesto ispod neba

i kad nema zvijezde vodilje.

 

Šta je život ako nije sanje,

ako ljubav gasne poput krijesa,

samo prazno, puko bitisanje

na tom putu od kolijevke do lijesa.

 

 

Autor Sani

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting