[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Prođoh tim putem već bezbroj puta,
vidjeh samo čovjeka kako beznadno luta.
Pred očima mi bježe dani, 
zaboljele su godine, zaboljele su uspomene,
još više nego lani.
On još bijaše isti, samo što je bio sam.
Htjedoh mu prići bliže, ali zaplakat ću opet, znam.
Bio je umoran, vidjeh mu u očima, 
tražio me danima, tražio me noćima.
Htio je vratiti nešto što je odavno nestalo,
sve što je u prošlosti ostalo.
Odlazim sad,
vidjeti me nećeš nikad.
Prođi putem prošlosti
da te svaki izgubljeni dan na me podsjeti.

Posted by kauricnatalia

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting