[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Možda sam te mogla još pohoditi
onih dana davnih, dana crnih,
ali izgleda da morala sam još poroditi
gluho doba, mnoštvo riječi krnjih

pa sam tad se jadu dosjetila:
nisam znala da te ovdje ima,
da postojiš tek sam osjetila
kad me k tebi vrati ona plima

po kojoj se smrzavam,
ali isto tako oduvijek ja znam
da pred tobom se rastrzavam,
da ti moj si, Djevo, vječni san.

Nikada ti nisam priznala
da su riječi ti božanstvene,
a i odakle bih ja to znala;
oči tvoje tako su tajanstvene

da bih najradije zaplakala,
ali ti mi to ne dopuštaš ni malo.
Ti si ono sve što sretna ja sam Bogu dala,
ti si ono sve što dobro je iz mene palo.

Ti si preslavna budućnost moja,
zbog tvog časa ja ne tugujem
nego vesela mi duša kao što je tvoja;
samo s anđelima, kao i ti, drugujem.

Nismo bili prvi, niti ostali smo zadnji
koji svoje sudbine ne krojimo;
kada s nama i Bog dragi badnji,
samo za Njeg’ mi se bojimo.

Ja te volim, ti to znaš,
ti me ljubiš kao rosa cvijet
pa ma kako malo sad mi daš;
meni upravo je drago s tobom mrijet.
02.04.2017. 08:26

Odgovori

Subscribe without commenting