[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Uvijek si na putu.
I onda kada stojiš
kada svoje stope
na stazi ne brojiš.

Dani su sve kraći
magla sve je gušća.
Ti ideš polako
putem svoga ušća.

Posted by marija

Profesorica književnosti i njemačkog jezika. Radi u Rijeci u jednoj srednjoj školi. Izdala zbirke pjesama " Crni plamen" "Očaravanje". Najdraži pjesnici- Edgar Alan Poe, Antun Gustav Matoš, Dobriša Cesarić, Sergej Jesenjin.

This article has 3 comments

  1. prolazi vrijeme i život…živjeli mi ili ga puštali da prolazi pored nas…Zadivljujuće puno toga rečeno u ovih nekoliko prelijepih stihova!!Topao osmjeh ti ostavljam:))

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting