[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Idem u gorje u prostrane šume,

idem grliti šumske vile i svirati Panove frule,

s vjetrom češljati listove bogate hore,

idem odložiti hrpu problema.

 

Jurim častiti proljeće (bijela krila sjene)

jurim u zagrljaj majke prirode,

sjurit ću se u zjene njenih čudnih očiju,

moj život će teći otkucajem potoka.

 

Dat ću toj čudnoj ženi svoje ambleme,

svoje najbolje požare i žare,

odmarat ću se u debeloj hladovini spavanja,

saditi cvijeće i brojiti sanje.

 

Zujat će pčele,

kada ću sasuti tobolac k nebu,

kada odapnem maglu strijela,

suze će listati;vrištat će blaženstva i laži.

 

Put uvale što suhim zlatom moje srce plaća,

onom stranom tezulje gdje neću da me shvate,

tuda, stiskat ću zube i odbijati sate.

Nek’ put je duga iskupljenja.

Autor Zoran Hercigonja

https://s.gravatar.com/avatar/c730048011cfc2b641d04c3293252048?s=80

Website: http://zoran-hercigonja.webnode.hr

Odgovori

Subscribe without commenting