[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Vlak polazi u ponoć i petnaest, pred nama je dakle putovanje koje nam daruje miris davno zaboravljene zemlje, ili nekoga kraja koji nema niti pravog imena

Možemo li tada govoriti o nečemu što je bilo sutra, ili nečemu što prestaje u trenutku koji se zove sada.

Svejedno, ovo je nekakav prostor koji nas određuje i koji možemo opisati i nazvati ga bilo kojim imenom

Ako riječi utječu na nas toliko da nam određuju misli, onda možemo sići kroz različlite

ponore nečega u čemu obitavamo i ostaviti nešto vrlo neodređeno i nevažno, što se može zvati

uspomena ili bilo kakav drugi sastojak nesreće ili sreće

(sve dok se noć pretvara u dah, sliku ili zalutalu misao)

Ono što postoji istovremeno, jednako je blizu ili daleko, bitno ili nebitno,

i neće nas usrećiti ili povesti do nestvarnog izmišljaja dana, morat ćemo sami zaključiti da je ovo udvaranje samo čekanje trenutka milosti

Sve što poželimo, odjednom se opire i nestaje

Taj zvuk, strepnja, nadanje, nešto zbog čega bismo htjeli ostati autetnično svoji

ne može nas zadržati na samom početku, prvom koraku opravdanja ili bilo čega što bi nas vratilo u neki trenutak naivno proživljene čežnje

Vlak polazi u ponoć i petnaest, pred nama je dakle putovanje koje nikada neće započeti, ali kraj se već nazire, negdje sasvim blizu nečega jednako dobrog, strašnog i nepoznatog

Posted by drgligora

Rođen u Pagu. Završio Filozofski fakultet u Zadru. Doktorirao na Filolozofskom fakultetu u Zagrebu. Poslodavac HRT.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting