[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U taj tren kad grom udre,

A osjećaji bistru vodu zamute,

Svi glasi sa dna odjednom zašutiše!

 

Tad stanu bolni zvuci da se množe,

Moju dušu žalost crna prože,

Prihvatim sudbinu, drukčije ne može!

 

Kroz duge, preduge oluje,

Pratim brodove što morem plove,

I ove stalne vjetrove što struje!

 

Sav mir odnio je vir,

To nemirno more

Dok bliži se novo nevrijeme s gore!

 

Zbog srca prouzroči puste jade,

A zbog boli moj život pade,

Utihnu vjetrovi, šum, oluja stade!

 

Ljubav što srce ovo brzo svlada

I životom mojim ovlada

Prouzroči tešku bol pa skonča,strada!!

 

Čemu tolika lica ljuta

Što mi stanu na pola puta??

Pa žele da nestanem,

Bez ljubavi, svog života ostanem ?!

 

Do mene su dopirali glasi;„Bolje ti je život smrću zgasi,

Nego živi u ljubavi koja ti se brani!“

 

U meni stade da se pletu misli,

Svud oko mene me ljudi stisli,

U oku suza se rodi, posljednja!¸

Autor Jelena Eli

Odgovori

Subscribe without commenting