[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Hodnici su pusti,
ostavljena duša luta tišinom
i ne pušta glasa jadnicima
koji lutaju bez nade.
I ja lutam u otrovu svojih snova,
hranim se ostacima čežnje svaki put
kad pomislim da živim,
da vidim iskru u očima.
Ostajem tuga u golim zidovima srca.
Moja si tamnica
i moj tamničar,
uzmi sve što nemam
i budi zadnji osmjeh mom licu,
sjećanje o odlasku.
Mrak u sobi čeka svjetlo,
kutak u svjesti još me zove,
traži , grli…
Zatvaram oči po zadnji put;
bez boli te ostavljam iako lažem,
iako ne želim znati
da sve sa tobom nestaje…

Autor ursus-major

Ova objava ima 8 komentara

  1. I ja lutam u otrovu svojih snova,
    hranim se ostacima čežnje svaki put
    kad pomislim da živim,
    da vidim iskru u očima.
    Ostajem tuga u golim zidovima srca.

    Ursus ubijaš stihovima!Uz ovakve riječi se umire.FANTASTIČNO!!!
    Pozdravče,osmejak i zagrljaj. :))

Odgovori

Subscribe without commenting