[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

 

 

Polja po kojima se nekada igrah,

sada zovemo grad.

Čudno…

a bila su tako nevina,

puna skakavaca plemena,

raznih cvjetnih sjemena,

boje prirode i vremena.

A sada pogledaj i zgražaj se

nad zgradama sivih tjemena,

što potjeraše leptira

duginih tragova,

božju ovčicu veselih krugova,

što se skrivahu od

kosića  zlaćanih kljunova,

pod pupoljcima ružinih latica,

neopisivo slatkog mirisa

i uspomena nas klinaca.

This article has 4 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting