[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Pustite me braćo i sestre, nemojte mi o Kršćanstvu

Predobro znam šta je bilo
Prebolno je sjećanje na Njega tada – to brdo, križ i muku
Prebolno je sjećanje na ono što se zbilo…

Bio sam tamo…stajao kraj Njega
Puštao sam suzu, proljevao krv svoju
Ponosno u tuzi na tom brdu patio za Njega
Ispred križa koji hrđavih čavala ispušta boju

Ne prodajte mi priče sa oltara, o svetom ocu koji nas gleda
Jer po stoti puta ponavljam – ja bio sam tamo!
Gledao te oči pune Svijetla i krunu od trnja kako čovjeka u Bogu gasi
Dok je zemlju krv natapala – pod stopalima Onog koji došo da nas spasi

Znam brate tko je Krist
Ja dio sam Njega
Zato krvarim i dan danas
U sjećanje na Boga probijenoga

Pustite me da živim
Jer kroz mene živi On – čovjek Bog
To mi uništit i oduzet nećete nikada!
Kao što niste uzeli i uništili ni sina Istine kolcima laži razapetoga…

Zato te molim da mi ne propovijedaš
Ne maši mi križem sa oltara
Molim te da prebolno u zlato ne prelijevaš
Molim te da više istu krv ne prolijevaš

To mi ne treba!
Meni koji volim Njega
Koji bio sam tamo
Kad si se u svijetlo sakrila tamo

Živim Njega u svakom trenu, dišem ga u svakom dahu
Jer dotako me prstom On, u jednog čovjeka prerušeni Bog
Lomio je za me kruh, a na kraju i kosti
Od svoje krvi stvorio je vino ljubavi da ga pijem – a onda su mu krv ispustili tame gosti…

I zato mi oprosti što se ne klanjam…što svojim glasom molitve crkvom ne odzvanjam
Previše se klanja dešava odonda
Previše se tame zamaskirano u Njegovo ime klanja
Ali Njegovo se Svijetlo u meni nikada ne sklanja!

I zato pusti…
Pusti suzu i sjeti se
Kristov kostim je slomljen
Ali njegov Duh zauvijek u Nama neizbrisiv ostaje…

Autor Denis Engel

Stvorili smo riječi da bi se razumijeli, sada nas glas razdvaja.

Website: http://denisengel.wix.com/writing-blog

Odgovori

Subscribe without commenting