[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

poput vjetra nesvjesna si svoje snage
prst postaje korijenje dok dotiče zemlju
kad prašina zamagli vid možemo vidjeti utvare oko sebe
krošnje blijede na ranoj ulaštenosti listova
tek tada mogu vidjeti kako uranjaš svoje tijelo u mramornu kadu
ti, sa svakom urušenom riječju, slijedi me
obrijat ćemo glave i čekati dok na leđima ne izbiju krila

Posted by Marko Vistan

želio bih da me prevode na španjolski i japanski, želio bih napisati knjigu o estetici koja bi posramila kantovu kritiku čistog razuma, izmisliti novi svjetski poredak, voditi ljubav u svemiru i dobiti nagradu za skromnost

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting