[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ne govorim ti ono sto osjecam, vec sto mislim,

a kako su nas ovi dani stisli, k’o da moramo sve da zavrsimo.

Ako zavrsimo sve cemo da izbrisemo, pa kao da bilo nije,

zato moje srce ne smije da ti kaze sve.

 

Necu da izgubim pa bjezim od sebe, a bas zato gubim,

da l je zivot sudbina? Sta je tu je..

Poceli smo ovu igru, a zavrsit ne smijemo,

jer izgubicemo oboje.

Dok ne pricamo o srcu, dusa dobro je.

 

Ja sam oaza u pustinji, biser sam u skoljki na dnu mora,

zakljucan zauvijek.

Ova pjesma je blago izgubljenog broda.

 

Reci cu ti ko sam kad svijeca izgori, kad krenem tamo

gdje nisam nikad smio.

U pustinju svojih osjecanja.Tamo je toplo.

U ovom hladnom svijetu je nasa sansa sve manja.

 

Bolje da sam covjek u pustinji, nego da sam pustinja.

Tada ce kraj biti nas pocetak.

Kad krenemo ispocetka izgubicemo sebe, a dobiti druge.

Ali to ne mogu, jer ja nisam pustinja.

Autor Chokee

Ova objava ima 3 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting