[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Pusti me da sanjam,

Jer ja samo u snovima živim život!

Zašto da se budim? Kome? Čemu..

Jer ja nemam život osim snova..

I otkud tebi pravo da me budiš?

Tebi.. zbog koje i sanjam,

 jer ne postoji drugi način da opet ljubim,

 da opet budemo jedno..

I  možda bilo bi lijepo stisnuti njegovu ruku,

Onako čvrsto kao nekad..

Bilo bi lijepo vratiti njega, povratiti život..

Ali, ipak ne..

Ja sam mali čovjek, za kojeg nisu veliki ratovi!

Čemu onda hrliti pogubljenju, kad je sve uzalud?!

Čemu.. Kad mi ostaje ono što čini moj život..

Što imam danas.. I sutra..

I noću, danju..

Čemu?

Kada mi ostaju snovi.. 

Autor carpe_diem

Ova objava ima 8 komentara

  1. “I otkud tebi pravo da me budiš?

    Tebi.. zbog koje i sanjam,

    jer ne postoji drugi način da opet ljubim,

    da opet budemo jedno..”
    Divno, divno 🙂 Prolazim kroz isto pa pjesma izaziva još jače emocije u meni, pozdrav 🙂

  2. lijepo opisano.meni je to i kao dijalog sa sobom.postavljas si pitanja a sto i kako i zasto a svi se to cesto pitamo.pa glavu gore i dalje krociti pa kako bude. 🙂 bokic

Odgovori

Subscribe without commenting