[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Prsti već se džepu vuku,

Kutija mi zada muku,

Jedan je na upaljaču,

Duhanskome obaraču,

Ajme majko! Koja šteta!

Nemam više cigareta,

Pokaza do drugog svijeta,

 

Samo jednu da zapalim,

Ljudi viču „Nemam, žalim!“

Ma da mi je barem pola,

Samo da me riješi bola,

Džepovima suša hara

Nemam para ni cigara,

Sad se sjećam lijepih dana,

Al’ ne ide bez duhana.

 

Kad naiđem ja kraj klupe,

A tamo se nešto sija,

Približim se da istražim,

A kad tamo cijela kutija,

Već celofan razmotavam

Očekujem s nestrpljenjem,

Crni papir i crn filter,

S mirisavim tim punjenjem,

 

I već mi je u ustima,

A upaljač nema plina,

Popravim ga već nekako,

I dim pohlepno povučem,

Tragam sad za kućnim ključem,

Kad u džepu nešto drugo,

Druga se kutija našla,

Takva me je sudba snašla.

 

Autor Max Corvus Tenebrus

Ja sam poet mraka, ljubavi i smrti, života i Prirode, realnosti i fantazije, šale i depresije. Ja sam ukratko gothic poet.

Website: http://www.facebook.com/max.c.tenebrus

Ova objava ima 3 komentara

  1. E pretjerao si ga prijatelju sa zatrpavanjem portala.Ne mislis valjda da ce netko sve ove tvoje procitati?Dvije-tri hajd’ i nekako ali ti k’o da si na akordu.
    Pozdrav i smanji malo da i drugi dodju do izrazaja!

Odgovori

Subscribe without commenting