[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Sjemenom prekrivena

zemlja tvrda,

zemlja crna

plod je dala.

Taj plod bijaše,

ruža mala.

Pupoljak tek iz

tvrde zemlje raste

okreće se suncu,

a,obilaze je

i prijateljice laste.

Mirisom svojim,

pupoljak mami

njenu ljepotu,

svak slavi.

Ponosito stoji

na zemlji tvrdoj,

ponosito stoji

i poglede broji.

Otvorio se pupoljak

jednog kišnog dana,

nema više lasta,

tek jedna crna vrana.

Pupoljak tako

gledi u vranu,

koja joj u duši stvara

preveliku ranu.

Ali i vrana iznenada

svojim putem pođe,

putem nekim,dalekim

pupoljku nepoznatim.

Ni trag

za sobom,ostavila nije,

samo gorki osjećaj,

da se pupoljku smije.

Pupoljak čeka

da ju tuga prođe,

na zemlji tvrdoj,

da joj sunce dođe….

🙂

Autor Flora

Ova objava ima 4 komentara

    • Draga flora,
      ne obaziri se na svakakve komentare zajedljivih pojedinaca koji nemaju pametnija posla nego umanjivati ljepotu nečijih stihova…to samo o njima samima govori…nastavi pisati nježne stihove za svoju dušu.

Odgovori

Subscribe without commenting