[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Bila je ruzin pupoljak rani,i nju tek njeno proljece ceka ja bijah jesenji list na grani,od mene bila je vjecnost daleka.Duboko u sebi krio sam tajnu,da moje srce za njenim bije,voljeh joj oci i kosu sjajnu ali to nikad saznala nije.I sad dok zima lagano steze uspomene davne zaboravu nedam a moje misli k proljecu bjeze pupoljak rani opet da gledam.

Posted by Senada

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting