[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Otvaralo se jedno novo poglavlje U knjizi mog života

Tamo na baršunastom papiru tek započetih priča vezena su slova

A onda Samo jedan list na njemu stoji jasno

U vrijeme kada pupoljak ruža postaje Sreli su se naši pogledi…

Trenutak šutnje što  odzvanja ljetnim danom

I Naše su se ruke ovlaš takle

Baš kada počeh dodir da slutim kao nešto važno.

Nijemo je nebo oćutalo na našu tišinu,

Iskru nije u plamen pretvorilo.

Znalo je nebo da tvoj se odlazak sprema

Zsčulo se tužno cvrkutanje prica u ljetnom danu

Pogled sanjiv, nježan, prepun sjete Taknuo je pupoljak što ruža će postati

Prešutno u nevinosti svojoj bijeli su anđeli šaptali tiho

Pamtit će ona tebe, pamtit će nježni pogled, Prvi pogled što iskru nosi.

A onda pronesoše ptice tužnu pjesmu Slabašnim glasom

Njegova duša već s nebeskog se smješila svoda

Dole na djevojčicu pred kojom život osta….

Autor Melisa_MCK

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting