Pupoljak
Otvaralo se jedno novo poglavlje U knjizi mog života
Tamo na baršunastom papiru tek započetih priča vezena su slova
A onda Samo jedan list na njemu stoji jasno
U vrijeme kada pupoljak ruža postaje Sreli su se naši pogledi…
Trenutak šutnje što odzvanja ljetnim danom
I Naše su se ruke ovlaš takle
Baš kada počeh dodir da slutim kao nešto važno.
Nijemo je nebo oćutalo na našu tišinu,
Iskru nije u plamen pretvorilo.
Znalo je nebo da tvoj se odlazak sprema
Zsčulo se tužno cvrkutanje prica u ljetnom danu
Pogled sanjiv, nježan, prepun sjete Taknuo je pupoljak što ruža će postati
Prešutno u nevinosti svojoj bijeli su anđeli šaptali tiho
Pamtit će ona tebe, pamtit će nježni pogled, Prvi pogled što iskru nosi.
A onda pronesoše ptice tužnu pjesmu Slabašnim glasom
Njegova duša već s nebeskog se smješila svoda
Dole na djevojčicu pred kojom život osta….
lijepa pjesma i kraj poseban:))
pozdrav