[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
tvoja zelja je pucina moja
poigrava se oko, neslucenim mogucnostima
tvoje maste, na kapilarama mog spokoja

i svaku bi ti zelju treptajem jednim
ispunio u trenu migom
ko tvoj licni cinovnik, ovjerio svaku
usana svojih zigom

a ispod nas more u letu
ili to mozda mi letimo
a more u taktu ritma srca
pospanog covjeka u pokretu
pod krilima nasim kuca

ili je nebo okrenulo kaput
pa ronimo dubinama plavim
niz pjescane struje sprud
lepira morskih krila nam lomi
krividuve pucine usud

a, mozda sam ja samo lud
pa sve zelje tvoje u snovima cuvam uzalud

Ova objava ima 16 komentara

  1. Duško, ne mogu samo tako proći pokraj ove pjesme.
    Pjesma je jako lijepa, ljubavna. Jednostavne, a snažne slike. Nepravilnog oblika, ali ju je teško naknadno
    ” krotiti” a nije niti potrebno jer grafički oblik strofe odgovara jednoj smislenoj slici.Sve je dinamično, isprepleteno, sve je u gibanju.
    -čovjek se piše čovjek

    “ili je nebo okrenulo kaput
    pa ronimo dubinama plavim.”
    Ovaj stih je vrhunski. Posve će ga razumjeti onaj koji je nekad lebdio jedrilicom. Kad se nebo okrene, postane dno, a more postane nebo.Pozdrav Duško.

  2. A mozda je i ovaj svijet lud Dusko,tko zna :)))
    Pjesma je super a ponesto bi se uvijek moglo ispraviti.Ja se uvijek,kad se o umjetnosti radi,pitam da li postoji savrsenstvo bez mane !?
    Ugodnu vecer ti zelim!

Odgovori

Subscribe without commenting