[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Pucaju anđeli
Žiškavi, svjetleći, plamteći, usplamteći
Pod nježnošću
Našom, poglednom, dodirnom, čulnom;
Pucaju te figurice
Natopljene
Uzdasima nas ljubavnika;
Kao izbezumljene
Padaju, udaraju, lome se, krše
Sa prozora, polica, stolova, stropova;
Još bi i zvijezde mogle
Kada predjela rubove
Tijela otvorimo
U Poznato.
I pucaju anđeli,
Te figurice,
Pod krevetom,
U dijelove.

Posted by Prolaznik

This article has 8 comments

  1. Haha, kada bih rekao da su to samo figurice, lagao bih, dok sam pisao malo sam (samo malo) mislio o ‘nefiguricama’, Anđelima.
    A što ako je strast posljedica velike ljubavi? 😛

    • pa u ljubavi treba i strasti,to kao da daš malo više začina u jelo,malo šarf
      ali samo ljuta paprika ne valja, oli ti
      samo strast,bez svega drugoga 🙂
      nadam se da si razumio
      pjesmu sam doživjela da ne možeš biti i anđeo i strast,svet i razvratan, puca ta svetost ( anđeli ) pod strašću,,omjer zemlja zrak,dubine,visine,niske strasi,ljubav na sve razine ( srce,duša i tijelo -to je naj ) za svakog to je drugačije,to je intima i svatko će doživjeti,osjetiti,biti -drugačije,pozdrav

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting