[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

 Ne pjevam o jutrima i kosovima,

Ptice su odletjele pjevati drugima

I ja sam bez njih ostala, gledajući za njima.

Ne bude me više u nemirnim snovima

U kojima samo zatvorenih prozora ima

Koji se zalupiše s debelim potpornjima.

 

Ne dolazi više jutro u moje  skrovište,

A za sve to hladne dane krivim

Jer ni svitanje zore ne primijećujem.

Sada samo doma u tami Boga ištem

Da naša ljubav i dalje žarko živi

I sebe na drugom kraju sobe posvećujem,

 

U kojem stoji moj oltar i moje računalo;

I tražim malo romantike, ali je nema,

Jer samo po sebi romantično je već to

Da te nisam izgubila iz kontakta ni malo

Pa puštam kosove da im se netko priprema,

Da nekome kažu da će ostati zajedno.

1010        322

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting