[Ukupno:2    Prosječno:5/5]
Svaki covjek svoj svijet ima, sloboda je vise u snovima,
u zelji, koju ostvariti ne smijemo.
Zatvor je u nama, to duse je cestica,
taj grc je svakodnevnica.

Da sam u samici prozor za snove bih nasao,
jer moje oci su dvogled za sarena mjesta,
to je pogled sa sivog kamena, na brda zelena..

Ptica iz vatre sa krilima od leda,
otopice ih kad vatru iz sebe izbaci,
zivot udahne, mastu izdahne.
Jer jedan let je onaj pravi,
to je drugaciji cvijet u dubokoj travi,
moje baste, neke drugacije maste.

Ubrati ga ne smijem jer isti biti nece,
to je u kavezu cvijece..
Ne smije da uvene, samo je dovoljno da cuva mene.

Ptica ce krila izgubiti kad na svoju zemlju sleti,
kad nadje mir – svoje duse svemir.
A moze li cvijet za njom da leti, da zbog toga ne budemo prokleti?

Autor Chokee

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting