[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Zamamno bijelo k’o mlijeko
tvoje je tijelo meko
preda mnom
razastrto

I tvoja bedra
k’o bijela jedra
sred tijela sveta
sva razapeta

U sebe siše me tvoja ptica
k’o hobotnica
i udovima k’o krakovima
neman me stišće

I moje lišće
već se svo gubi
u tvojoj šumi
na brijegu uzašašća

U grču sladostrašća
drhtat ćemo spojeni
k’o priljepak i stijena
u Moru što me oplakuje
u vlažnoj špilji

 

Posted by Pjero Marinov

This article has 5 comments

  1. Od tebe draga runi me pomalo sram. Grijeh, grijeh, grijeh… moj preveliki grijeh. A ti si Max maksimalno duhovit, tvoj komentar je poe-tičniji nego ikakva poezija. Hvala na čitanju društvo i velik vam pozdrav iz Gruada Svetoga Vlahe

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting