[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

***

lomim se sasvim tiho, polako i nečujno

iznutra

sjedimo sami papir, olovka

i ja

pišem prazne riječi, nepovezane rečenice

s besmislenim završecima

bez točke na kraju

pišem nikome, nekome

tebi

lice sam ti zaboravila

ne sjećam se

kad zaklopim oči

ne čujem ti glas

pamtim samo riječi

riječi volim

još uvijek se skrivam iza zida,

još me nisu pronašli

a tebe?

moje misli više nemaju boju

samo težinu

težinu i kapi sumnje

u ljudskost, ljubav,

ponekad u sve

sjedim na zidu, ispod drveta

osjećam sunce

i diram vjetar

suh je i hladan

prolazi kroz moje prste

kao što je nekad

plesao u tvojoj kosi

 

… ptica je umrla…

ne pišem ljubavnu pjesmu

to su samo moje

rascijepane misli

bez točke

bez svršetka

bez tebe

Posted by Marina Uvalic

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting