[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Zaključan u toaletu u knjižnici

otvaram knjigu na wc školjci

i na Baudelairovom sonetu

crtam tanku, bijelu crtu.

 

Prve stihove Uništenja ona skriva,

pošmrčem ju i krenem ih čitati:

“Uza me je demon, što me stalno prati,

ko zrak neopipljiv oko mene pliva.”

 

Zatvaram knjigu

i prije nego otvorim vrata,

u džep stavim drogu,

 

al pod nosom se vidi bijela.

Čudno me gleda gospođa s pulta

dok posuđujem Cvjetove zla.

Posted by Hec420

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting