[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Zaključan u toaletu u knjižnici

otvaram knjigu na wc školjci

i na Baudelairovom sonetu

crtam tanku, bijelu crtu.

 

Prve stihove Uništenja ona skriva,

pošmrčem ju i krenem ih čitati:

“Uza me je demon, što me stalno prati,

Ko zrak neopipljiv oko mene pliva.”

 

Zatvaram knjigu

i prije nego otvorim vrata,

u džep stavim drogu,

 

al pod nosom se vidi bijela.

Čudno me gleda gospođa s pulta

dok posuđujem Cvjetove zla.

Autor Hec420

Ivan.herak15@gmail.com

Odgovori

Subscribe without commenting