[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Prođoh pokraj drvoreda palmi

i cvijetićima ocvalih aleja,

sjetih se ljubavi prve

prvog poljubca, i onako stidnih

s velikom tremom brzo

izgovorenih riječi:

mala,ja te volim.

A tek poljubca na klupi

spojene usne  usnama njenim

jezičci se dodiruju,

srce ludo tuče

obrazi žare, mjenjaju kolure,

traje cijelu vječnost

a ono tek sekundu il dvije.

Okrenem naglo glavu

u kojoj sve bruji,

a misli mi govore praveći se važan:

pravi si ljubavnik.

Ne  zborimo više ni riječi

već povremeno pogledi se sretnu,

šutke čekajući tko će prvi što reći,

i u ovoj tišini nešto poduzeti.

A ruke mlataraju,znoje se

neznaju kud bi,

dodirnule bi njezine

ali nemaju hrabrosti.

Tako pogledom u daljinu ničega

smišljam kako opet reći:

mala,ja te volim.

Posted by Giovanni

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting