[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kad zaprijete tamne vode,
zamućene,
da me potope,
da odvedu me od tebe…
pruži ruke,
dohvati me,
na usne mi utisni svoje osmjehe,
da utješe,
da osnaže
ovu dušu što zove i traži te
kroz noći preduge,
kroz zore samotne…
pruži ruke,dohvati me
da duša ne potone
kroz ponore,
kroz beznađe…
nek´ tvoj me san pronađe
i nek´ otjera strahove
što kroz tamu prate me
dok kraj mene
nema te…

Autor shadea

Ova objava ima 14 komentara

    • :)))Izmamila si mi širok osmjeh draga Faiza!Hvala ti od ♥ !Možda te “kontam” jer nismo daleko od životnih sudbina…u tvojim stihovima ima i mojih sjećanja..a ponekad i moje sadašnjosti:))Kiss draga na oba obraza i osmjeh topline i razumijevanja ti šaljem:))

    • Da Dragice,prilično se napunio naš portal novim autorima,i mene vrijeme pretiče pa ponekad propustim dosta stihova:((( Hvala ti na divnim riječima draga!Šaljem osmjeh i topao pozdrav od ♥!:))

Odgovori

Subscribe without commenting