[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Naslikala si portret od sjete u snima
Znam, čeka me tamo, prije svanuća
Dušom boja mu teče, i bezglasna rima
Melodija čežnje kroz pastele bespuća

U okvir od nemira san tebe mi stavlja
Umjetnik to je što predajom slika
Kreira djela bez pobjede i slavlja
Zauvijek svladan ljepotom tvog lika

Portret je taj u svakoj galeriji noći
Nosim ga tamo i prije sklapanja oka
Znam, naslikan žudnjom opet će doći
Paleta mu je rana, beskraje duboka

U rađanju jutra tek na tren se skrio
U novom danu što za čas izblijedi
Premda od boli, samo njega sam htio
Nijedan drugi stvaranja ne vrijedi

Autor: Darko Balaš

Autor bakyosss

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting