[Ukupno:4    Prosječno:5/5]

Kroz  prozor gledamo
iz svoje malene svijesti
život kako se mrijesti

Ko magnetoskop rola
filmski trak krti
od prvog plača bola
pa sve do smrti

Kad traka pukne
u rolu tehničar hukne
pa nakon smrti
novi film snova se vrti

Kad opet slože se svi razbacani atomi
novoga lika al vjerni staroj sponi
živimo život novi al star u biti
sebi smo samim’ rođenjem posve skriti

Posted by Pjero Marinov

This article has 4 comments

  1. Lijepi i nadasve zanimljivi su mi stihovi. Možda postoji reinkarnacija, pa se iznova rodimo i sve ispočetka. Ne znam da li da plačem ili se smijem na tu pomisao. Dosta mi je i ovaj jedan život.

    Vp i lijepu nedjelju ti želim! 🙂

  2. Čovjeku je u prirodi da vjeruje. Kad kažem vjeruje, mislim da mu je u prirodi da živi u neznanju, jer je nedohvatljivost suštine života koja je iznad razuma svjetlo koje nas vodi u svijet mašte i inspiracije koja je temelj umjetničkog djelovanja; pa i nije loše plaćati taj danak ;). To je moje mišljenje i naravno da je tvoja pjesma odgovor na to i upravo je ta simbolika neznanja u ovoj pjesmi dotakla moje misli i zbog toga ću i reći da je ovo umjetničko djelo i svaka čast na stihovima koji svojom jednostavnošću daju ujedno i pitanja i odgovore. Samo tako nastavi, čitao sam i ostale tvoje pjesme i cijenim ono što objaviš ovdje!

    Veliki pozdrav 🙂 😀

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting