[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Svake večeri otvara prozor i gleda,

Ona čeka svog jedinog sina,

Čeka da joj ponovo dođe,

Ali vrijeme prođe,

A njega još nema,

Prolaze noći i sedmice… prolaze godine,

Ona i dalje na prozoru čeka,

Čeka kao i prvoga dana,

A u njenom srcu raste sve veća rana,

Ona i dalje čeka, a zna da nikada doći neće,

I pročiće još jedno proljeće,

A njegovih koraka biti neće,

 Ponovo kroz prozor gleda,

Al zna da neće doći,

Znajući da nikada više neće vidjeti njegove oči,

Vrijeme je mrijeti, al se umrijeti ne može,

Jer srce još uvijek traži svoga sina,

I bez njeg pući ne može,

Sa njenog prozora izvire od suza rijeka,

A majka nastavlja i dalje svoga sina da čeka.

Autor Mirsad

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting