[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Slabe su ruke,
kojima bi svijet mijenjao,
naizgled potpuno nemoćne,
ali razum im puteve otvara.

I kad iz mreže pobjegnem,
od slijeposti što prividnu sigurnost daje,
kao lavina oni će na mene da nasrću,
da mi zamke podmeću.

I šta mogu,
da se pred gomilom predam,
pobjegnem od snova,
ostanem bez cilja,
mrtav nastavim da živim.

Ne,
strah od sebe otjeram,
skupim snagu uma,
jer njegova moć nema granica,
lavinu u pahulje razori,
životu oči otvori,
I smjer promjeni.

Autor Bruno Dronjic

Rođen u Osijeku 11.3.1993. godine,gdje i živim.Trenutno studiram filozofiju i Hrvatski jezik i književnost na filozofskom fakultetu u Osijeku.Uz čitanje, pisanje je, ne samo hobi, već i način življenja. Poezija kao vježbalište misli i rijeći, otkriva neviđene predjele.

Odgovori

Subscribe without commenting