[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Protiv nje vodile su se svađe i bitke
no nakon nemogućeg zaborava
sve čiste vode više nisu bile pitke.

Radoznalo u noćima kao ovoj k njoj odlazim
vračajući se u davne misli
surovu realnost i tužnu istinu gazim.

Ostavljajući sve više nije dio mene,
ali ona spava tu,
više nije val, sad je samo dio morske pjene.

Što li samo opet od mene traži,
svu mi ljubav uzima,
zar slomljena srca smo joj draži?

Ludo bi bilo reći da je dio mene
možda živi negdje skirveno u koži,
ali njen zaborav jači je i od stijene.

Opet mi prilazi u tišini misli,
muči me, vuče u sjećanje
bolji scenarij želi da izmisli.

Samo tako, kao da ne moram nastaviti sa životom
vodi me u neke davne sretne dane,
ostavljajući moje osjećaje pred bankrotom.

Teče tako vrijeme u afektu
i jedva se vraćam u realnost
no ona me kao i uvijek ostavlja u defektu.

Autor Majda T

Odgovori

Subscribe without commenting