[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Prosjak ja sam tada bio.

 

Ulicama života lutao

kantunima prošlosti spavao

gladan pravde bio

tražio i molio,

 

Lutajući morima pravde

nekog drugog vremena

nisam dovoljno jak bio

da bih opstao, da bih volio.

 

Gubeći razum,

u dubinama drugih duša

tražio sam spas

prizivajući vas.

 

Vi kao valovi,

neuništivi i jaki

dali ste mi spas

i na površinu odjeli moj glas…

 

…a tijelo…tijelo je ostalo….

 

 

 

 

 

Ova objava ima 14 komentara

  1. “Vi kao valovi,

    neuništivi i jaki

    dali ste mi spas

    i na površinu odjeli moj glas…

    …a tijelo…tijelo je ostalo….”
    Čovjeka možete ubiti, ali ideju ne. Opet ponavljam, tako malo riječi a tako su jake 🙂 Predivno generacijo, ugodan dan želim 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting