[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Lagano kiša gradom klizi,
Granama vjetar se poigrava.
On, sam sebi na brizi,
Jedva znake života dava.
Uz prljavo bijeli zid sjedi,
A kapi kiše sa suzama,
Lagano teku niz obraz blijedi,
I nestaju u hladnim lokvama.

O čemu li samo razmišlja,
Nepomično sjedeći na kutu?
Tek ponekad oči protrlja,
I opet, pogled prema putu,
Kroz šumu nepoznatih nogu,
Što nekuda bezobzirno gaze.
Samo njegove kao da ne mogu,
Kao da oduvijek tu se nalaze.

Neprimjetno kiša je stala,
Čudna neka magla bdije.
Tanka nada u život je ostala,
Već kasno, prekasno je.
Ne, nema ga više,
Više ne gleda na put,
Više ni ne diše,
Prazan zjapi prljavo bijeli kut.

Posted by Predrag Rubcic

Odgovori

Subscribe without commenting