[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kad osjetim miris rumen ruže,
Misli slete na jedno mjesto,
I poškakiljaju me tako vješto,
Zatim puste pa opet okruže.

Kroz maglu odlutalog pogleda,
Kao jutro budiš se u mom sjećanju,
I stvaraš neku sjetnu šutnju,
Što mi odavdje otić neda.

U kovitlacu sopstvenih misli,
Na svakom izlazu ti si,
Smješkaš mi se i bježiš stalno,
A ja lebdim ni tamo ni vamo.

Zaobljenik sam svoje mašte,
Svojih želja,čežnji i nadanja,
I ako se šetkaš putevima tuđe bašte,
U meni tvoj osmije odzvanja.

Sve tvoje u meni o meni,
Oči sklopljene,usne šute ali lice,
Čas blijedi čas se rumeni,
Odaju me misli moja djevojčice.

Ne daju mi da otplovim od tebe,
Ne daju da ne mislim na tebe,
Moje misli jedna slika,
Ti i propuštena prilika.

Odgovori

Subscribe without commenting