[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

I mjesec

i vjetar…imaju nešto u sebi moje

te misli koje lete brže od svjetlosti

zaustavljaju se na ivici zbilje,kažu mala je granica izneđu genijalnosti i ludila

u pjesmi vjetra nalazim smiraj zamišljajući kako mi maziš lice

bez moranja,lažne pažnje,samo jesi

pronalazim se u letu ptice

slobodnom letu pohlepne gladi

pronalazim se u pogledu djeteta što radoznalo promatra svijet

samo ja donosim i zaključke,koliko teorija zapetljanijih od petlji

pronalazim se u emociji koja živi i pluta u svakom od nas

srebrnkasto se rasteže unutar mene poput tople kaljeve peći usred ciče zime

toplina..ugodna toplina koja godi..grije..

pronalazim se u sutonu zore gdje se vidim kako uz vruću šalicu kave

pišem tebi najljepša pisma duše uvlačeći požudno zadnji dim cigarete

samo…tebe nigdje ne pronalazim.

A svugdje te uz sebe nosim.

Posted by servus.nomercy

Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar, čiji pogled gasne u magli i memli, živio sam usput, ko da sanjam, kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji. Love is the cure :)

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting