[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Pusti me noćas
na puteve svoje,
da ne lutam sama
kao skitnica.
Ne okreći glavu,
ja nisam stranac,
ne grizi usne,
neka riječi poteku.

Plaše me tvoje
stisnute šake
i duboka bora,
što čelo ti sijeće.
Htjela sam samo
poneki osmijeh,
ugrijati dušu
na rukama tvojim.

A hladan si
i negdje daleko,
na putevima mojim
zalud me tražiš.
Ipak smo stranci,
promašen put
-leđa o leđa,
tražimo se.

Posted by LoLa

This article has 13 comments

  1. Draga LoLa,ne znam koji stih mi je bolji…od početka do kraja svi su tako divni…toliko mnogo govore…u njih može stati jedan tren…ili cijeli jedan život…prekrasno napisano!
    Pozdrav i osmjeh:))

  2. Čitajući ove tvoje stihove svašta mi je prošlo kroz glavu,pa sad sam se više izgubila što sam htjela reći…koliko puta čovjek misli da nekog poznaje,a zapravo je stranac,a najgore od svega što znaš da bi jedan topao dah mogao sve promijeniti,baš sve…prelijepo si to napisala…

    Pusek,LoLa

Odgovori

Subscribe without commenting