[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

pogleda blagog
ka ljutitom nebu
dahom spasava rijeku
koja pod olovnog
jutra težinom
kao pod hladnom
i mokrom glinom
skoro nečujno diše
onda raspe zrnca
u bojama sreće
kiša ih nebom
ko pruge tračnice
zlatnim perom ispiše
a vagon krcat
behaara grana
nad vodom novim
proljećem zamiriše

This article has 3 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting