[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
pogleda blagog
ka ljutitom nebu
dahom spasava rijeku
koja pod olovnog
jutra težinom
kao pod hladnom
i mokrom glinom
skoro nečujno diše
onda raspe zrnca
u bojama sreće
kiša ih nebom
ko pruge tračnice
zlatnim perom ispiše
a vagon krcat
behaara grana
nad vodom novim
proljećem zamiriše

Ova objava ima 3 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting