[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Spustiš li se ulicom niz drvored,
Doći ćeš do mosta negdje na sredini puta,
Upitati se koji odabrati slijed,
Gdje dušu pustit da luta.

Nastaviš li pravo naići ćeš na drugi most,
Neku drugu priču i druga lica,
Njoj ćeš biti promatrač i gost,
U čitavom slijedu njenih raskrižja i ulica.

No staneš li na onom prvom mostu desno,
I prođeš kroz špalir starih svjetiljki,
Vidjet ćeš raskrižje za lijevo i desno,
A ti ne idi pravo već tragom svjetiljki.

Pusto je zar ne, znam,
Ali samo nastavi i ukazat će ti se crveno drvo,
Prepoznat ćeš koje je jer samo ispod njega je klupa,
Bezbrižno pod krošnjama spava sama.

Dođi i sjedi, ne brini ružno je samo izvana,
Zažmiri, opusti se i kroz vrijeme zaplovite skupa,
I vidjet ćeš zašto je za sva vremena samo ono prvo,
Malo je blesavo zar ne,znam.

Ali vidiš sada zašto ne mogu da zaboravim,
Vidiš zbog čega mi je teško da nastavim,
Kad mi se uvijek kao bumerang vraća,
Uz svaki smješak novog proljeća.

Odgovori

Subscribe without commenting