[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Nježno dodiruješ
skrivene dubine
moje nestašne duše
i dahom prizivaš
neke proživljene slike,
skrivene snove
i tek rođene želje.
Šapatom prosipaš
mirisne note,
što pod mojim prstima
zažive u nama
i polete u nebo,
kao vječna radost,
neizbrisiva misao.
Prolij se po meni
kao nemirna
gorska rijeka
i ponesi me
u dubine svijesti,
da se u tebi
ponovo rodim
i postanem besmrtna…
…Pjesmo moja.

Autor LoLa

Ova objava ima 35 komentara

  1. u svakom slučaju dovoljno da zaživi u našim srcima kao ogromni zid ljepote i besmrtnosti, sve će proći ali pjesma ostaje, ona se pamti, htio sam nešto kratko a opet pišem opažanja i zapažanja, pozdrav

  2. Krasna pjesma, pjesma besmrtnih pjesnika kako to u žargonu kažemo, i jest, pjesma ostaje poslije nas, u njoj su naši tragovi, htjenja, sanje, i duša koja je za života bila nemirna. Osmjeh tebi šaljem draga LoLa 🙂

  3. ja stvarno imam proste misli, očekivao sam da se radi o nekom muškarcu, zaljubljenost, romantika i slični osjećaji, kad na kraju pojavi se pjesma, kojoj si ti dala tijelo i dušu i posvetila joj svoje misli… svaka čast Lolek, divno, pozzz :))

Odgovori

Subscribe without commenting