[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Bezbrižan život

i tuga za godinama

dok smo bili srdnjoškolci,

pili prva piva i žestice,

trudili se ševiti

i potom lagali jedni druge

da smo to uistinu činili,

no najbliže tome smo bili

natežući mališana

na slike golih dama

jer ni interneta nije bilo

u ovakvoj mjeri

kao sada.

Neki su i trpali,

svaka im čast,

zgodni, bogati kurvini sinovi,

oni uostalom i danas trpaju

dok nama ostalima,

ružnoj, tužnoj i krajnje siromašnoj gamadi

ostaje natezanje maloga

i ispijanje jeftinog pića.

Nema više onog glupog uzbuđenja

zbog islaska u grad,

sve je manje okretanja

za zgodnim curicama,

više i nije neki uspijeh

popiti 4-5 piva

dok sam se sa 16 hvalio

sad me sram priznati

koliko u večeri popijem

i ostaje samo lijepo vrijeme mladosti

koje smo nepovratno

ostavili za sobom.

Dosta je lažnih prijatelja

i naivnih političkih uvjerenja

sad shvaćaš

da nijedna revolucija

apsolutno ništa ne mjenja

i da su svi oni

ista gamad.

Sad shvaćaš

da su svi ljudi različiti,

ali su zajedno u jebanju

drugih, malih ljudi

koliko god mogu.

Sjedaš za stol,

sam u skromnom stanu

i švrljaš po papiru

jer jedino on sve dopušta

i jedino na njemu

tvoja riječ

zaista nešto znači

ostalo je sve oduvano

poput razasutog pepela

na nemirnom proljetnom povjetarcu.

Autor vodencognac

Ova objava ima 2 komentara

  1. Gorčina naše svakodnevice ispisana bez uljepšavanja na papiru koji sve podnosi…jedino on.
    I gdje smo pogriješili u tom životu?Ili su drugi griješili za nas da bi mi danas samo preživljavali…
    Dobri stihovi Vodenkognac!
    Pozdrav!

Odgovori

Subscribe without commenting