Prokleti

Ah,ti što iz vječnog mraka vrebaš da tijelo moje okusiš,

Vjeru Boga zauvijek otjera,savladan od smrtnog grijeha.

Iz pakla dolazi plamen poslanja,u zlu,sakrivaš tajnu saznanja,

Nitko tako sa isturenih stijena ne prati moju Smrt sa groba.

U tebi se ruše strasti,raskošna kretnja;Smrt se čudi

molitve odrješenja dodir mi pruži,uokolo bezživotni ukočeni.

Pogledom zaboravljeno u velu Tame,tražiš nebo tjeskobno mrklo

Raspadaš se u grobu polako,a duša što očima prokletog odlazi daleko.