[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Što ne vidiš dušo prokleta
kako bježim, od crnih misli i
da želim od tebe biti sakrivena.

A ti me stežeš svakog dana,
uzimaš me pod okrilje svoje
da se pitam,šta bih od sebe
poslije svake nove zore?

Da tražim onaj dio sebe,
što nastade u neko vrijeme.
Ostavi me da trošim život
najbolje što znam!

Ne muči me tegobom misli
na koje pristala nisam.
Prokleta si od mene same,
prokleto je tvoje postojanje.
Smiraja mi nema
jer me mučiš pitanjima.

Ova objava ima 21 komentara

  1. Ostavi me da trosim zivot
    najbolje sto znam

    Ne muci me tegobom misli
    na koje pristala nisam

    Sa sobom je tesko izaci na kraj, malo njih uspu, ali radimo na tome! Nije ni njoj sa nama lako! Pozdrav faiza!!

  2. Bilo bi ružno i bez nje, pa kakva god ona bila 🙂 Svi smo u potrazi za nečim… 🙂 Ne daj se mučiti i traži to potrebno sve dok ne nađeš 🙂 Pozdrav Faiza, dopala mi se pjesma 🙂

  3. Prekrasno, pjesmom se osvrnuti na dušu je istinski duboko u nama koja nam ponekad iskali riječima, ali samo riječima jer duša je jedna, ona je naša i nedjeljiva ali i nije loše katkad se na nju srditi, zar ne! Osmjeh ti šaljem 🙂

  4. “A ti me stežeš svakog dana,
    uzimaš me pod okrilje svoje
    da se pitam,šta bih od sebe
    poslije svake nove zore?”
    Predobro faiza 🙂 I od tebe nešto malo tamnije, ali ne daj se 🙂 Dobaci joj jedan osmijeh i zezni je i nastavi da uživaš u životu najbolje što znaš 🙂 Ugodan dan želim 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting