[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

proklet bio pjesnice
kad napisa stihove
s rijecima od sedefa
slovima od bronze
proklet bio kad mi vrelo suza otvori
unese fenjer u moje odaje mracne
gdje sam izgubljena bolom
zaboravila zivjeti
proklet bio sto me pomace iz tastine
iskljuci me sa aparata tisine
uskrati mi svakodnevnu infuziju bola
dize me iz mrtvi
i sad hodam
svjesna svijeta oko sebe
vise ne nosim boje magle
ne pijem iz bokala
kad cujem strofe slatke
jednostavno zasarenim
u tvom prokletom zrvnju ostanem
gdje uvijek ima netko
tko ce da te njezno zagrli
proklet bio pjesnice
kad me nanova porodi
i sad opet moram kao skolarac
da se zaljubim
da volim
da ubijam istim onim strelicama
sve one oko sebe
koje su bezdusno
igrom ljubavi
usmrtili mene

Posted by plavivitez

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting