[Ukupno:2    Prosječno:5/5]
Pročitajte moju pjesmu iznad mramora,
iznad groba i kamena crna,
sred tišine zlatne bez žamora,
na toj zemlji bez i jednog trna.

Ne puštajte nikakve golubice mira
jer ja krećem u velike bitke,
ja sad idem gdje ni anđeo ne svira,
gdje se ne pjevaju pjesme pitke.

Ne dirajte moje vrapce i lastavice,
s njima ja sad sklapam savez
da mi cvrkuću i kliču kao vjesnice,
da im ja raskinem taj nebeski kavez.

Plačite malo i ne žurite za mnom
jer se meni ne ide na obale meke,
jer ja neću čekat’ u prostoru tamnom
da me netko zove prijeći preko rijeke

jer kakve koristi čak i da se vratim
i kakva li razloga da nekamo odem
kad je dobro ovdje gdje nikad ne patim,
gdje me nitko nije želio, ni pozvao da dođem?

Ne zamarajte se formalnostima,
pjesničke su duše uvijek doma,
ma gdje da su sastale se s kostima,
rođene odavno kao trag od svjetlosnoga loma.

Pročitajte moju pjesmu da vas čuje Bog,
da svi saznaju za moju ljubav i za mene,
da svi vide tragove života mog
što se krije iza kaosa i svemirske sjene.
‎petak, ‎6. ‎listopada ‎2017. 11:00:21

Odgovori

Subscribe without commenting