[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Pjesma prekida tišinu,

mnoštvo svjećica gori;

molitva dopire u dubinu,

a pozdrav nebu se ori.

 

Slijedim te, lagano kročim,

kamenito zdanje oko mene

od kojega se i malo ukočim,

a zlatno me svjetlo prene;

 

iz onoga siromaštva u veliku raskoš

tisuće duša došlo se pokloniti

kao da vide buduću rastroš

od milosti što će sada zazvoniti.

 

Slijepi gledaju, siromasi se site,

ruke i svijeće streme u vis.

Nigdje još ne vidjeh takve svite,

a uvijek je krije i štiti klis.

 

Iz dna duše raste mi poštovanje,

dio sam puka koji te hvali

i slavi Boga za putovanje

koje mu Bog i Gospa dali.

Lourdes, 27.09.2016.  22:51

 

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting