[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Slušaj što ti pričam, slušaj pjesmu moju,

šapat galopirajući tiha duha zadubljena

što se daje u svu povijest i osobnost svoju,

ja sam u Te skroz totalno zaljubljena.

 

Ima tome već mnogo mjeseci

kako me boleština nikako ne hvata

jer si meni rekao: presjeci

ovaj kolač slatki moj od zlata.

 

Kad mi dade nož u ruke,

ja ga upotrijebih za premeku tortu.

To je dio moje struke,

ali ponajviše dira mi aortu

 

koja tuče bjesomučno

pa mi ne da ni da dišem,

ne brine se za sve stručno,

i ne mari što tu pišem

 

nego sili mene na prestrašan gnjev.

Ti si meni dao da u teškoj komi

pripazim na jadan vrapčji pjev

i na zraku sunca što se lomi

 

usred srca uzburkana.

O, kako sam potrefila

tihu notu strašnoga orkana

pa se Tebe sjetila,

 

usmjerila poticaje perolake

mjesto grubo, vrlo profinjeno,

spoznala Ti smisao te kvake:

ništa na tom svijetu nije hinjeno

 

nego sve se piše i bilježi

Tvojom knjigom, Tvojim slovom,

makar čovjek često bježi,

divlja, plače pod tim krovom

 

i ne pušta da se za zločine sazna.

Kako mi se torta isplatila,

a bila je sudbina mi tako porazna.

Sva se snaga mnogostruko vratila.

09.09.2014.  09:15

 

 

 

 

 

 

 

 

Odgovori

Subscribe without commenting