[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Prijatelju iskrivicu ti svarnost, pred tvojim ocima, tvojim rukama,

bez da sam te ikad dodirnu… Zato me poslusaj…

 Svi ljudi koji su dosli na ovaj svijet, dijele tri zajednicka cina’,

i oni prije tebe, ovi sad, i oni koji ce doci, kad tebe i mene ne bude.

 

Rodzenje, Zivot i Smrt…

I dio

Dodjes na svijet, tek tako, bez da te je neko pitao:zelis li?

Nisi svjestan, ne sjecas se da si rodzen, mozes samo da predpostavis da si

nekad bio beba., jer logican je sljed odrastanje, prvo moras biti mali. Dali su ti ime,

za tebe su Boga izabrali, naciju. Ucili te da puzes, da hodas, al’ sam si naucio da padas,

da places, nije li te priroda stvorila jadnog,prijatelju? Jer da nisi padao, nikad ne bi shvatio

svrhu hodanja!? Raspoznajes boje, razlikujes veliko od malog, vatru si samo jednom

dirao, volio vodu (iz nekog razloga).

Elem, usadili su ti sve predispozicije da zivis…

II dio

Zivot, sta je zapravo zivot??? Prije svega,pitanje 😀 al bas, pitanje na koje

mnogi ne znaju odgovor, i oni sto znaju, dijele uzasno razlicite odgovore, ovisno o tome

koju sotru covijeka pitas, po godinama, po polu, po vijeri, po zdravlju/bolesti,po finansijama, po umnim ogranicenjima,

po intelektu, po struci., itd.. I sad prolaznost testa!? Sta je zivot, diglo se troje, i vele “ne znam”, ostatak

mase urla u svojim ubijedzenjima i licnim argumentima… Iz ugla statistike, covijek zapravo i ne zna sta je zivot,

a svaki dan, koristi to kao rijec, u opisu, u znacaju, i gdje sve ne,cak sta vise, u zadnje vrijeme osjecam da je jako izlizana rijec…

Sto bi rekli, ofucana.

Tri zivota mozemo potrositi, mnogo godina pricati o tome, i nikad i nigdje i niko ne moze naci, prave rijeci da mi kaze Sta je zivot.

Sva stabla ovog svijeta da u papir pretvore, nece stati prica, i nece stati zivot, jer ces biti nadzivljen… I ucili su me

u skoli o svim umovima, proslosti, eventualno sadasnjosti, i gurali mi u glavu, to nesto, sto je neko izustio, ma koliko

bilo spektakularno,sva mudrost svijeta stanuje u par recenica neke pijane ublehe iz Grcke. I ne znam da li sam bio

naopak ucenik, il ubrazen klinac, al nekako tiho u sebi uvijek sam govorio, meni se to ne uklapa,meni to ne odgovara,

to je se razislo od moje stvarnosti, nesto kao,kad okrenes lego kocke.

Ej i te likove pamte 1000 godina poslje, i njihove rijeci, i svako sranje sto su ostavili iza, i moje djete ce ih ucit’

i 300 generacija iza???

AMA KOJI MUDRAC MOZE PALAMUDITI, KOJI PSIHOLOG, KOJI FILOZOV, KO MI MOZE RECI, I KO TEBI

PRIJATELJU MOZE RECI, npr.”kako je izgubiti, oba roditelja?-neko knjigu napisao o tome a svi mu zivi, odgoj djeteta

a nema djece, razvod braka a nije ni ozenjen, vijera a nikad nije vidio Boga, iz navike pisem sa veliko B.! a da ne spominjem

radost, ljubav, srecu, zdravlje, suze, tugu, sebicnost,…

Da skratim:”I ti i ja, i svi zajedno prezivo, udisemo zivot, bez da imamo istancano znanje o tome, pu sve mu jebem, nije fer.,

al jedno sam bar naucio u svemu, “ne zalosti me ono sto nemam, vec sto zelim bas to.””

III dio.

Svrsen cin, napusti ti dusa tijelo (cek, a jel neko vidio dusu kako napusta, selis se gdje, sta je dusa, koje je boje?)

i tek, tako, spuste ti tijelo u zemlju (i zemlja nam je zajednicak, nisu jos nas poceli kaciti po drvecu)

sav siv i modar, pritisnut tabanima, prijatelja i rodbine sto su dosli na posljednji pozdrav,( i ne znam zasto,

se pozdravljati sa nekim ko je vijecno zaspao). Ti i ne biras tuznu kolonu, oni sam sebe odaberu, i tvoja slika traje,

1h u nekim slucajevima, 1 mjesec, u rijetkim 1 godinu, unikatni 10 godina,al i poslije 10 godina sve s’tobom izblijedi…

kao da nikad nisi tu ni bio… smijao, volio, patio, radovao se, jeo, plakao, Zelio, trijeznio se… udisao!

I zato zivi, al fkt. ne truj mozgom sa proslosti, jos manje, sa buducnosti,… jednostavno traji dok trajes…

bas tu, izmedju udaha i izdaha zivot stanuje, zato, zivi brzo, voli, pati, al nikao ne vracaj se, idi naprijed,

al bas ono, ludzacki se otrgni, kad te sudbina k’o maceha uzme za ruku… i jasi oblake, sibaj mjesec,

preleti sve najdalje zvijezde… jer ziv covijek moze sve.!!!! I ne trazi odgovor, niti se pitaj, sta je zivot,

nemoj ga ni psovati,i kad te budu pitali sta je zivot, reci im:”i ja sam zivio jednom”.

 

 

Posted by vuk sivi

This article has 3 comments

  1. Sva stabla ovog svijeta da u papir pretvore, nece stati prica, i nece stati zivot, jer ces biti nadzivljen… I
    alaj si se ti raspisao 🙂
    zabolele me oči ,često se pitamo svrha života,koja je moja uloga ,mali mrav, kao nešto sam, uostalom jesam ,više sam od toga,i tako vrtimo misli u krug .Kaže ovako-smisao života ne treba ni definirati niti lociratijer je to proces,a ne kategorija.Sve što trenutno radite,dio je vašeg životnog smisla.
    lijepo iznesene misli,pozdrav

    • ma Vucina, poceo da zavija na sav glas, 😀 puno al puno, kvalitetniji bi bio text da sam bar malo razmislio o cemu pisem, ovo sam u jednom tonu iz’galamio se,hiljadu rijeci na jedna usta, i onda “jedva sam se sacuvao” duzine, jer previse drzis “konci” u rukama i lako se izgubiti… u svakom slucaj, evo sad kad se citam “fina poruka se krije, iza surovih rijeci”

  2. kad se puno toga u nama nakupi,jednom mora van,i tada je to ne pregršt osjećaja i misli nego lavina,kao u ovom slučaju,i sama sam u početku pisala previše i gubila vrijeme i misao na opisivanju, kad se ta lava malo slegne ,neće kao iz vulkana,sve van odjednom ,i kamenje i masa i dim i pepeo, nego ćeš vremenom jedno po jedno,pozdrav

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting