[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
O ti covjece neba

Daj vec jednom pogledaj koliko toga treba

Jel to spavas zimski san

Ili jedva cekas poslat nas u bezdan

 

Na jedan minut oci otvori

Shvati sto pjesnike mori

Umoran sam covjece jos jedan dan

Posalji mi covjece barem jedan san

 

Reci covjece juce sada ili nikada

Hocemo li bolji biti ikada

Gdje savijest preko noci ostade

Ciju dusu ne probode

 

Ranjen sam covjece i ovo moram reci

Pod cijenom da gorim u toj tvojoj peci

Sve sam ti mogao oprostiti, ali san sto nam uze

Za njega ces i ti gorjeti

 

 

Autor asilika

“Počinjem ovu svoju priču, nizašto, bez koristi za sebe i druge, iz potrebe koja je jača od koristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana muka razgovora sa sobom, s dalekom nadom da će se naći neko rješenje kad bude račun sveden, ako bude, kad ostavim trag mastila na ovoj hartiji što čeka izazov. Ne znam šta će biti zabilježeno, ali će u kukama slova ostati nešto od onoga što je bivalo u meni, pa se više neće gubiti u kovitlacima magle, kao da nije ni bilo, ili da ne znam šta je bilo.” Meša Selimović

Odgovori

Subscribe without commenting