[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

 

Dugo, predugo dugo
Stoje zrnca u pješčanom satu,
Moje srce, ludo mi srce,
Jedina je žrtva u našem glupom ljubavnom ratu.

Sad nudim ti ružu, crvenu ružu,
Mirisom primirja srca nek’ nam spoji,
Da nijedno zrnce nikada više
U ljubavi našoj ponovo ne stoji.

A ti, ti prihvati ružu,
Na njenim laticama svi moji su snovi,
Jer dvaput ranjen zaljubljen čovjek
Neće ti pružiti buket novi.

Ja i ovo hrabrosti malo smogao sam jedva,
U strahu od odbijanja i moguće boli…
Daj reci, da bar nešto znači ti čovjek
Koji te volio i još uvijek te voli.

Ja ne tražim da budeš ni ljepotica ni svetica,
Samo ljubav tvoja ljubav može mi dati,
Želim da me želiš kako te želim
I sretni će biti zajednički nam sati.

 

Autor Grubišić Zoran

Rođen sam 1968.g. u Derventi,BIH, gdje sam živio do rata.U ratu mi je poginuo otac ,a ja sam došao u Zagreb gdje i danas živim.Oženjen sam i imam troje djece.2oo1. g. objavio sam zbirku pjesama ˝Ispod oblaka˝.

Odgovori

Subscribe without commenting