[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

I pričaćeš sutra
da žao ti je…
što prilike bilo nije.

A prilike su
k’o životni puti
Božijom rukom
unedogled iscrtani,
a ti se na ringišpilu
što ga sujeta vrtjela
cijelog svog života
oko sebe samog okreta.

I pričaćeš sutra
da žao ti je…
što prilike bilo nije.

A prilike su
k’o sjajne zvijezde
što Božija ruka
po nebu posula,
a oči tvoje nikada…
od taštine nosa natekla
nisu se gore zagledala.

I pričaćeš sutra
da žao ti je…
što prilike bilo nije.

A prilike su
k’o i brojni ljudi
što ih Božija ruka
oko tebe posadila
pa govoriše…
i ruke svoje
tebi širiše…
A ti opet,
volio si biti sam
i u krugu mračnom
okretati se vazdan,
samo ti – poseban.

I pričaćeš sutra
da žao ti je…
što prilike bilo nije.

A lagaćeš…
do kraja života
i druge i sebe…
-prilike su uvijek
milošću Božije ruke
svuda bile iscrtane.

I pričaćeš sutra
da žao ti je…
jer lakše je takvima,
u sopstveni odraz
zaljubljenima,
reći: ”Nema…
i ne može…”,
nego li narcis
na srcu svome zgaziti,
da ugine i prestane rasti.

Senada Brčaninović


Posted by senada brcaninovic

This article has 4 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting